Grad. Bilo koji.

Seriju fotografija Grad. Bilo koji. čini više od pedeset fotografija objavljivanih na društvenoj mreži Instagram tijekom prethodne dve godine. Fotografije su oslobođene geografskog mapiranja, toponima, nacionalnosti i turističke naracije. U središtu interesa je čovek u svom prirodnom okruženju – gradu. Njegovo ponašanje u toj kompliciranoj kompoziciji, intimni postupci/greške u sistemu koji je sam postavio. Svi gradovi na svijetu dio su jedne mase, povezani su putevima, robom, cijevima i kablovima. Grad čine slojevi, milijuni automobila, očiju, muha, fb „eventova“, radijatora… Niko od nas ne poznaje isti grad. Na fotografijama najčešće nema perspektive, kadar je popunjen. Nema ni neba. Već dugo, iz gradova noću ne možemo vidjeti zvijezde. Preko dana od zidova, billborda i ekrana više ne vidimo ni dnevno nebo. Ljudi rijetko dižu glavu. Fotografije iz serije Grad. Bilo koji. analiziraju koliko smo napredovali kao društvo ili koliko je naš grad urbani velegrad. Urušavanje infrastrukture i vrijednosti koje smo nekada imali podvlači težinu suvremenog trenutka i distrofiju naše civilizacije. Sam čovjek nikada nije direktni motiv, on je prisutan kroz odjeke svojih postupaka. Ako je i prisutan u kadru, on je devalviran, njegovo tijeo je usamljeno i često nemoćno pred velikim konstrukcijama, megabordovima, egzistancijalnim problemima.

Serija fotografija Grad. Bilo koji. je dugoročni projekt koji se stalno dopunjuje i razvija u podserije.

Series of Instagram photos

@markostojan

Hysteria of contemporary life reflects in the lack of space, time and energy for creation that asks for deep thinking, demanding techniques and absolute dedication to art. When work and obligations threathen to take precedence over creative processes in the cruel dimension of existential reality, artist’s adaptation takes place by reaching for instant solutions that are not by definition synonyms for serious art work. Radical rejection of mass novelties is thus replaced by a shift toward the art of moment, born as a kind of fight against giving up from the creative urge, through instant recognition of something beautiful, humorous or sublime in motives of personal everyday life.

In its essence, Instagram as an instant means for making photography indulges the one who is not an artist, but who would pretentiously like to become by choosing the right filter. When someone who IS an artist decides to use Instagram, he develops his own filter he uses to recognize the right square in the hysteria of modern pace. This square captures the metaphysics of a moment that can compensate for the lack of time, space and energy one “oil on canvas“ would ask for. Plus it is shared with audience at once, in real time and within hyperreal virtual gallery space.

Marija Pavlovic

Serija Instagram fotografija

@markostojan

Histerija savremenog načina života se ogleda u manjku prostora, vremena i energije za stvaranje koje podrazumeva dugo promišljanje, zahtevne tehnike i apsolutnu posvećenost umetnosti. Kada posao i obaveze u surovoj dimenziji egzistencijalne realnosti zaprete da zauzmu primat nad stvaralačkim procesima, adaptacija umetnika se postiže posezanjem za instant rešenjima koja po definiciji nisu sinonimi za ozbiljno bavljenje umetnošću. Radikalno odbijanje masovnih novotarija se u tom slučaju zamenjuje okretanju ka umetnosti trenutka koja se rađa kao vid borbe protiv odustajanja od stvaralačkog poriva kroz instant prepoznavanje nečeg lepog, duhovitog ili uzvišenog u motivima lične svakodnevice.

Instagram kao instant sredstvo za izradu fotografije u svojoj suštini podilazi onome ko nije umetnik, ali koji bi to pretenciozno voleo postati odabirom pravog filtera. Kada se neko ko umetnik jeste odluči za instagram, on razvija sopstveni filter uz pomoć koga nastoji da prepozna pravi kvadrat u histeriji modernog tempa. Taj kvadrat hvata metafiziku trenutka koja će nadomestiti manjak vremena, prostora i energije koje bi zahtevalo neko ulje na platnu. I deli se sa publikom odmah, u realnom vremenu i hiperrealnom virtuelnom galerijskom prostoru.

Marija Pavlović